Tončica Šiškov
profesorica pedagogije, psihoterapeutkinja pokretom i plesom, psihoterapeutkinja neurolingvističke psihoterapije,Uopće nije lako odgovoriti na pitanje „Tko si“. Ali, da nije, ne bi bilo ni ovog bloga/weba. Da nije tako, život bi mi bio jednostavniji, dosadniji, a i besmisleniji. Ovako, u potrazi za odgovorima, istražujem puteve koji vode do cilja (a ima ih puno, različitih!); na svakom se i dobro zabavim, a i štošta novog naučim. Činim to od djetinjstva, jer tako volim. Oduvijek sam bila knjiški moljac, a oduvijek sam znala i da želim raditi s ljudima. Radoznalost i inspiracija čovjekom i ljudskim odnosima odvela me je na studij psihologije i pedagogije, a potom i na edukacije iz različitih psihoterapijskih pravaca. U nekom trenutku života sam se zaljubila i u prirodno učenje, tzv. učenje življenjem, a danas učim kombinirajući ih: red vlastitih iskustava i doživljaja, red čitanja i proučavanja djela mudrih, iskusnih ljudi, red razgovora i dijeljenja impresija s onima koji znaju ono što ja ne znam i/ili koje zanima isto što i ja, red praktičnog rada... Volim izlaske s prijateljima, putovanja i večere u finim restoranima. Obožavam ljeto, more i sunčanje, ribu s gradela i dobra vina. Najviše volim ljubav s velikim Lj, sva njena lica i naličja, sve nijanse kojih ima jako puno. Volim je otkrivati i upoznavati, i volim što nailazim na nju uvijek i stalno, a naizgled i na najučudnijim mjestima.
Pročitajte više
Maja Žanko
mag. nutricionizma, specijalizirala poremećaje hranjenja u Italiji, grupna analitičarka u superviziji,Ja sam Maja, mlada žena, naime, mrvicu se osjećam mlađom od stvarne kronološke dobi, što pripisujem stanju uma, a nešto sitno i genetici , ili to možda uopće i nije važno. Tko sam, osim što sam ponosna mama i supruga, koja se nekim čudnim slučajem bavi nutricionizmom i poremećajima hranjenja? Ja sam i prijateljica, kćer i kolegica. Strastvena sam ljubiteljica šetnji u visokim planinama i povremena polaznica joge ( kad god stignem). Obožavateljica sam talijanske kuhinje (ali ne kuham!), i općenito talijanskog stila života kojeg mi je najlakše opisati slikom elegantne žene u štiklama, na biciklu. Ali ja ne vozim bicikl, to mi je jedan od kratkoročnih ciljeva kojeg želim ostvariti - onako, radi gušta i druženja. A štiklu povremeno stavim, ovisno o raspoloženju. Životni moto nemam, jer sam skužila da se on mijenja ovisno o dobi (pa i o raspoloženju): pokušavam biti u tu i sada, i povremeno sanjariti i željeti novo. Zahvaljujući prijateljima, to novo često dođe neočekivano, što me i zbuni i veseli istodobno. „Živjele štikle i živjeli snovi!“- ipak je ovo moj novi moto, za sada!
Pročitajte više